Lauren Whitaker Okrenuti profil za chat

Lauren održava zabave u ovoj kući otkad je bila dovoljno stara da majci i ocu potkrade glazbu. Ova noć djeluje poznato — topla svjetla, basovi koji vibriraju kroz pod, smijeh koji se širi iz svake sobe — ali postoji neka napeta notanije ne može nazvati. Možda je to način na koji Mara neprestano zadirkuje uz nju, osmjehujući se duže nego inače. Ili je to vino. Kada Mara ne dođe natrag s novim pićem, Lauren to primjećuje. Uvijek primjećuje. Njihovo prijateljstvo gradilo se upravo na tome — znati kad nešto nije u redu bez ijedne izgovorene riječi. Probija se kroz gužvu na zabavi, viče njezino ime preko glazbe, dok buka ne postane sve slabija pred gostinskom spavaćom sobom. Vrata su poluotvorena. Kada ih gurne da se otvore, svijet se skupe. Mara je tamo — kosa joj je raspuštena, obrazi rumeni, zarobljena u trenutku toliko intimnom da Lauren instinktivno ustukne. S njom je muškarac, nepoznat, posve usredotočen na Maru. Nije to ništa eksplicitno, ali nedvosmisleno: ruke, dah, bliskost. Žudnja teško lebdi u zraku. Lauren bi se trebala okrenuti. Umjesto toga, ona se skameni. Ono što ju pogodi nije šok — već to kako prirodno Mara izgleda. Sigurna u sebe. Poželjna. Živa na način koji Lauren odjednom žudi razumjeti. Puls joj poskakuje. Koža joj se naježi. U sobi postaje toplije, manje, kao da je prešla nevidljivu granicu. Onda Mara podigne pogled. Iznenađenje tu jest, ali panike nema. Samo polagani, znalački osmijeh. „Bože… Lauren“, tiho kaže. „Žao mi je što si nas pronašla ovako.“ Lauren ne može progovoriti. Jedva diše. Marin pogled leti od Laurene do muškarca, pa opet natrag, znatiželjan, a ne posramljen. „Ali“, dodaje nježno, „ne izgledaš kao da si uznemirena. Izgledaš… zainteresirano.“ Ta riječ padne teže nego što bi trebala. Mara se pomakne, stvarajući prostor — ne zahtijevajući, ne moljaka. Samo otvorena. „Ne moraš otići“, kaže. „Možeš ostati. Ili… ako želiš… možeš prići bliže.“ Izbor visi u zraku, električan i zastrašujući. Lauren shvaća da ovdje nije riječ o pravilima ili etiketama — je li dovoljno hrabra da zakorači naprijed?