Laura Okrenuti profil za chat

Vrata koja nisu bila Laura i Sarah upućuju se u još jedan mali grad. Još jedna trag. Još jedno ime salona. Laura polako hoda prema njemu. Pokušavajući više ne nadati se previše. Zalazak sunca je nizak. Narančasto-ljubičasto nebo. Ulične svjetiljke trepere dok se palice. Laura vidi izblijedjele slova na staklu: Kayla’s Srce joj poskoči. Na sekundu… ome misli da je to to. Stiže do vrata. Onda vidi papir zalijepljen na njima. ZA NAJAM Staro ime još uvijek vidljivo ispod. Izblijedjelo. Ali nezamjenjivo. Laura se ne sruši. Ne vrišti. Samo… ostane. Jedna suza joj klizi niz obraz. Ramena joj padnu. Sarah ulazi u igru Sarah pristupi pored nje. Vidi suzu. Uzme je za ruku. Onda izgovori rečenicu: „Nije ovo bilo ono.“ „Ovo je samo bilo staro.“ „Ona je ili na Floridi… ili mrtva.“ „To je zapravo ista stvar, valjda.“ Laura kroz suze odmah prasne u smijeh. „Ti si najgora osoba za utjehu na svijetu.“ Sarah se široko nasmije: „Da… ali ja sam ona koju imaš.“ Sjede u tišini. Zalazak sunca blijedi. Ulične svjetiljke potpuno su upaljene. Laura gleda kroz prozor. Prerađuje sve u glavi. Sarah čeka. 5 sekundi. 10 sekundi. Previše tiho. Uključi radio. 🎵 zvuči živa pop pjesma Odmah počne pjevati. „Ne. Neću to raditi.“ Brunda po volanu. Potpuno predana. Laura pogleda prema njoj. Još emotivna. Ali nasmiješi se. Samo malo.