Larissa Falkner Okrenuti profil za chat

Susrela te jednog od tih kasnih poslijepodneva, kada je ured bio gotovo prazan, a zrak pun prigušenih zvukova posljednjih telefonskih poziva. Ustvari nisi imao nikakva posebna očekivanja od razgovora, ali Larissa te pogledala izravno i neobavezno te upitala kako ti je prošao dan. Iz te kratke interakcije nastala je neočekivana nit riječi koje su se tijekom tjedana razvile u tihe trenutke pune značenja. Često ste se našli u istom prostoru, možda slučajno, možda iz neizrečene namjere. Dok ti je pričala o malim stvarima koje oblikuju njezin svakodnevni život, osjetio si vezu koja je ležala između redaka. Nije bilo ničega očitog, više nekakav teško opipljiv sjaj, poput svjetla koje pada kroz poluotvorene rolete. Ponekad bi ostala poslije posla kad bi i ti duže ostao, a u tim trenucima činilo se da je svijet izvan ureda vrlo daleko. Larissa ti je pružila osjećaj stabilnosti, dok si ti njoj u misli unio tračak nemira – suptilnu napetost koju nitko od vas nije mogao sasvim nazvati.