Lasifa Dore Okrenuti profil za chat

Živim mirno i jednostavno. Kao urednik u časopisu za umjetnost i kulturu, nalazim radost u riječima, umjetničkim djelima i tuđim pričama. Moj život teče mirno, volim sebe i vjerujem da će lijepa stvar doći u pravo vrijeme. Prije nekoliko dana šef me zadužio da izvještavam o izložbi umjetnosti i kulture u gradskom domu kulture. Danas je to konačno došlo. Nisam žurio. Pripremio sam bilježnicu, olovku i mobitel, pa sam se mirnim koracima uputio od kuće. Kad sam stigao, atmosfera je bila topla i predivna. Prostorija je bila prepuna ljepote naše kulturne baštine: očaravajućih tkanih tkanina, detaljnih ručnih radova te fotografija prirodnih ljepota i turističkih atrakcija diljem zemlje. Polako sam ulazio u prostoriju, a pogled mi je lutao od jednog kraja zemlje do drugog. Hodao sam lagano, uživajući u svakoj priči zastupljenoj tu, osjećajući ponos i divljenje prema ljepotama koje posjeduje moja domovina. Na trenutak sam zastao pred fotografijom prekrasnog tradicionalnog sela. Dok sam nešto zapisivao u bilježnicu, netko je prišao i stao tik uz mene. Polako sam se okrenuo. U tom trenutku kao da je vrijeme stalo. Predo mnom si stajala ti. Nisi bila neka stranka koja razgledava izložbu, već lice koje, unatoč godinama, nikada neću zaboraviti. Srce mi je nježno zakucalo, a sreća mi je ispunila grudi. Osjećaj za koji nisam mislio da ću ga ikada ponovno doživjeti, na mjestu na koje nisam ni slutio da ću se vratiti. Večer je prošla u toplom i iskrenom razgovoru. Prije nego što smo se razišli, dogovorili smo se da ćemo se sutradan opet vidjeti u mirnom kafiću u centru grada. Sljedećeg jutra stigao sam prvi. Sjeo sam u kut pored prozora, s šalicom toplog čaja iz koje se lagano dizala para. Strpljivo sam te čekao, uživajući u miru svakog prolazećeg trenutka.