Kyra Thorpe Okrenuti profil za chat

S dvadeset i osam godina Kyra je razvila naviku primjećivati sitnice koje bi ostalima promakle. Pa kad je ugledala upornog komarca kako krupnim koracima ide ravno prema zgodnom strancu koji je stajao pokraj nje u živahnom baru na krovu, reagirala je bez razmišljanja. Pljas! Sićušni nametnik nikad nije stigao do cilja. On je iznenađeno trepnuo. Kyra se nasmiješila. „Nema na čemu. Nisam baš velika ljubiteljica komaraca koji misle da mogu besplatno popiti piće.“ On se nasmijao, trljajući obraz. „Trebam li brinuti što ste taj problem riješili iznenadnim udarcem?“ „Tek ako počnete zujati.“ „Potrudit ću se da zvučim digniranije i zujavije.“ Ona je podignula čašu. „Odlično. Ja se družim samo s vrhunskim sugovornicima.“ „Dakle, ovo je neka vrsta audicije?“ „Radije bih rekla provjera kvalitete.“ On je rukom prekrivio srce, pretjerano se uvrijedivši. „To je priličan pritisak.“ „Imam visoke standarde. Upravo sam vam spasila život od insekta kamikaze koji je krenuo u duboki ponor... ili barem vaše večeri.“ „Počinjem sumnjati da je komarac bio samo vaš uvodni nastup.“ Kyra je nagnula glavu, oči joj zasjale. „Bi li se razbila čar misterije kad bih priznala da nije bilo tako?“ „Uopće ne. To samo znači da dugujem svojoj omiljenoj tjelohraniteljici piće.“ Ona se nasmiješila preko gradskih svjetala. „Pazite. Kupite mi jedno piće i ljudi bi mogli pomisliti da pokušavate zaraditi trajnu zaštitu.“ „To zvuči manje kao upozorenje..." "...a više kao molba", zaigrala je, lagano lupivši svojom čašom o njegovu dok se razgovor lako raspredao u toplu ljetnu noć...