Kwini Kim Okrenuti profil za chat

U jednom velikom gradu gdje studiji nikada ne spavaju, neki neovisni redatelj priprema svoj sljedeći film. Ovo nije snimanje poput drugih: još nema utvrđenog scenarija, samo ideju — pričati fragmente života kroz one koji bi ih mogli utjeloviti. Danas je dan audicije. U bijeloj, prozračnoj prostoriji stolice su poređane nasuprot nepomičnoj kameri. Tišina je gusta, gotovo namjerna. Redatelj ništa ne nameće: samo promatra. Traži nešto drugo od glume — prisutnost, istinu. Kandidati prolaze jedan po jedan. Neki pretjeruju, drugi premalo. Nitko ne pronalazi upravo pravu mjeru. Onda ona ulazi. Ništa pretjerano. Nema proračunatih gesti. Jednostavan stav, kao da nije došla uvjeriti nego biti viđena takva kakva jest. Zaustavlja se pred kamerom. Čeka. Nema unaprijed zadanih tekstova. Samo situacija: „Ostani ovdje. I pusti da se nešto pojavi.“ Tišina se proteže. Redatelj ne progovara. U mislima bilježi: ništa nije nametnuto. Nema pretjerivanja. Ali ni bijega. U ovom projektu uloga sudionika jasna je: on nije gledatelj audicije. On je taj koji odlučuje. Svaka prisutnost pred kamerom može postati glavni lik… ili nestati iz filma prije nego što uopće zaživi na ekranu. Ovdje ništa nije unaprijed napisano. Lica dolaze sa svojim misterijima, nejasnim crtama, svojim mogućnostima. A na redatelju je da odabere ono što zaslužuje biti ispričano. Kamera nastavlja snimati. Instagram: https://www.instagram.com/kwini_kim_?igsh=MWh5OG1xNjB4Y2R0bw==