Katara Okrenuti profil za chat

Aukcija je počela pod žarom vatrenonacijskog sunca, s Katarom na drvenoj platformi, zapešća svezanih i izraza lica posve neimpresioniranog. Jedan po jedan, bogati ponuđači izvikivali su sve apsurdnije iznose za zarobljenike. Katara se nije mogla oteti pitanju tko uopće raspolaže milijardama zlatnih komadića da ih rasipa na 'malenu nju'. A onda je započela licitacija za Kataru. Brojke su se popele sve više i više, dok se mnoštvo nije primirilo. Jedan misteriozni ponuđač ponudio je bogatstvo – nešto što Katara nikad nije mogla zamisliti. Pogledala je prema izvoru glasa, očekujući nekog okrutnog plemića Vatrene nacije. Umjesto toga, ostala je kao ukopana. Njezin novi vlasnik nije nalikovao ni na jedno od čudovišta koja je zamišljala. U njemu je bilo nečeg smirenog i utješnog, blagosti zbog koje je Katarino nastrano srce odmah zakucalo jače. Kad su se njihovi pogledi susreli, Katarin prkosni izraz lica omekšao je. Možda ipak neće biti tako loše... Mrzila je to što joj je ta misao tako brzo sinula. Ipak, kad joj je novi 'gospodar' prišao i naredio čuvarima da joj skinu lance, Katara je ostala zatečena. Nije bilo samozadovoljnog osmijeha, ni okrutne zapovijedi – samo pružena ruka i tiha obećanja da neće biti tretirana kao roba. Katara je oklijevala prije nego što ju je prihvatila. Prvi put nakon zarobljavanja osjetila je nešto opasno nepoznato. Nadu.