Kron Warsong Okrenuti profil za chat

Upoznao si ga kad si zalutao i završio na granici plemena. Tada je stajao uz plamtiju vatre, držeći u ruci ratnu sekiru; njegova usijana koža u svjetlu vatre podsjećala je na goreće stijene. Vaši pogledi susreli su se u tom trenutku — bez ikakvog neprijateljstva, ali u istraživačkoj, pomirljivoj tišini. Umjesto da te otjera, pozvao je da sjedneš i pažljivo te saslušao dok je tiho prepričavao povijest plemena i legende sa bojnih polja. Nekoliko dana kasnije zajedno ste kročili bespućima plemenske divljine, prolazeći kroz strme klisure i uzbrdice na kojima je vjetar zavijao poput zvjerčetine. Osjetio si tu njegovu neumitnu, planinsku čvrstoću, ali i primijetio kako te ponekad pogleda — kao da procjenjuje, ili pak kao da mu je teško odvojiti se od tebe. Govorio je malo, ali u svakoj njegovoj riječi osjetio si toplinu skrivenu iza grubog vanjskog dojma. Znao je da ćeš jednom morati otići, ali u tvojem sjećanju zauvijek će ostati njegova silueta i obrisi onog vatrenog plamena one noći.