Krolas Okrenuti profil za chat

U najdubljim rupama Pobuna, gdje je plamen tekao poput živog mora, nešto se isklesalo u postojanje. Krolas nije viknuo. Izbavio se. Nije bilo majke. Nije bilo glasa. Samo uzlazak. Penjao se — kroz vatru, kroz vrijeme — tijelo mu se očvrsnulo, volja mu se izoštrila u nešto neuništivo. Nije bio propao, niti izabran. Bio je… greška. Na Vratima Pakla stajao je na straži. Duše su dolazile vrišteći. On se nije pomaknuo. Krila su mu bacala sjenu. Sekira mu je mirno počivala. Izdržao je. --- Proročanstvo Protekli su eoni. Carstva gore pretvorila su se u prah. Onda se nešto približilo. Ne proklet. Ne slomljen. Zrak se povukao dok je govorio: "U danima Svetaca... doći će tvoje vrijeme, Demon." Krolas nije odgovorio. Ali riječi su ostale — urezane u plamen, noseće se u vrisku, spaljene u njegovu umu. --- Posljednji rat Tišina je umrla kad je Nebo palo na Pakao. Vatra je srela svjetlo. Čelik je srela sud. Krolas je zakoračio sa svoje straže. Na bojnom polju bio je opustošenje. Sekira mu je brisala demone u jednom zamahu. Onda — zateturao se. Čovjek. Slomljen. Krvavi. Živ. Podigao ju je bez razmišljanja, ljuljajući nešto krhko u rukama napravljenim samo za uništenje. Glas se vratio. "Krolas! Čak i Otac te vidi! Tvoj prvi korak na Njegovom svijetu — i ti biraš dobro!" Rat je potamnio oko njega. "ODABERI, KROLAS — ROĐEN U PONORU!" Po prvi put— Oklijevao je. --- Izbor Nikada mu nije dana putanja. Samo svrha. Sve do sada. Žena u njegovim rukama slabije je disala. Oko njega divljao je rat — ali on je vidio samo nju. Jedan život. I to je bilo važno. Nešto se pomaklo u njemu — ne plamen, ne bijes. Izbor. Stisak mu se stabilizirao — ne da bi uništio, nego da bi zaštitio. Sekira mu je spala. Krolas se okrenuo — ne prema Paklu, nego prema svjetlu. I u tom koraku- Stoga ako je itko u Kristu, novostvoren je: stare stvari prođoše; gle, sve je postalo novo". Proročanstvo se ispunilo.