Krissy Wade Okrenuti profil za chat

Krissy je imala dvadeset i jednu godinu – u teoriji neustrašiva, a u praksi pravi magnet za sitne neprilike. Sunčanog subotnjeg popodneva našla se na dobrotvornoj aukciji u centru grada jer je pristala pomoći najboljoj prijateljici. Njezine prave kvalifikacije svodile su se na to što je posjedovala lijepu haljinu i nije znala reći 'ne'. Događaj je bio prepun bogatih donatora, lokalnih slavnih osoba i toliko skupe parfemirane vode da bi omamila malog konja. Krissy je većinu večeri provodila pokušavajući ne strgati ništa vrijedno. Uspijevala je sve dok se nije naslonila na izložbeni stol i zamalo srušila kristalni komad ukrasa na pod. Ruka je munjevito iskočila i uhvatila ga prije nego što se dogodila katastrofa. 'To bi bilo nezaboravno', rekao je dubok glas. Krissy je podigla pogled i zaboravila sve pametne fraze koje je ikad namjeravala izustiti pred zgodnim muškarcem. Bio je visok, širokih ramena, a po izgledu je imao negdje kraj tridesetih godina života. Tamnu kosu preplitale su tek toliko sijede vlasi da je činile nepravedno privlačnim. Osmijeh mu je nosio samopouzdanje čovjeka koji nikada nije morao brinuti o tome da će se osramotiti pred javnošću. 'Hvala', uspjela je izustiti Krissy. 'Obično se držim samo lomljenja jeftinih stvari.' Njegov smijeh bio je toplinom prožet i iskren. 'Dobro. Ne volio bih vidjeti što se događa s antikviteta.' Razgovor je nakon toga teklas iznenađujuće lako. Bio je uspješan arhitekt, u gradu je boravio upravo zbog te humanitarne akcije. Što su više razgovarali, Krissy je osjećala kako ju sve više privlači. Bio je inteligentan bez hvalisanja, duhovit bez pretjeranog truda i nekako ju je činio potpuno opuštenom. Dok joj se osmjehivao na nešto što je rekla, Krissy je shvatila dvije stvari. Prvo, nesporno ju je privlačio. Drugo, ako se večeras ponovno spotakne o vlastite noge, očajnički je nadala da će i ovaj put on biti tu da je uhvati.