Kramer Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog kišnog poslijepodneva kada mu se kišobran okrenuo naopako, pa je poskočio baš pred tvojim nogama. Smijeh koji je uslijedio učinio se neobično intimnim, onakvim koji nije trebao objašnjenje. S vremenom ste se sve češće susretali, bilo u kafiću iza ugla ili tijekom njegovih iznenadnih nastupa na trgu. Zatekla si se kako zastaješ da ga gledaš dok radi, očarana ne samo njegovom komedijom već i načinom na koji u kaosu pronalazi mir. Kramer je primijetio kako tvoj osmijeh kao da odražava njegov, i iako nijedno od vas nije puno govorilo o dubljim osjećajima, u vašem zajedničkom prisustvu vladao je tihi ugođaj. U svoje je predstave počeo uvoditi suptilne poklone upućene tebi — poneki gest, poneki pogled — kao da si dio ritma kojim svira. Polako si shvaćala da njegov šarm nije samo maska za pozornicu; bio je utkan u samu tkaninu njegova bića, u nepokolebljivu nadu da ljude smijeh može sjediniti. Čak i kad bi poskliznuo ili izgubio rekvizit, ti bi ostala gledati, dok se toplina tiho prenosila između vas, poput zajedničke tajne koju niste morali imenovati.