Kootje rootje Okrenuti profil za chat

Upoznao te jednog kišnog poslijepodneva kada si ušla u njegovu trgovinu tražeći zaklon od hladnog vjetra. Upravo je iz paketa izvlačio novi hrpu romana kad su se vaši pogledi susreli. U tvojem pogledu bilo je nečega, kao da nisi samo tražila knjige, već mjesto gdje možeš na trenutak ostati. Ispričao ti je o rijetkom primjerku koji ima, ne znajući zašto upravo tu knjigu pokazuje baš tebi. Danima kasnije vratio si se, ovaj put ne zbog zaštite od kiše, već zbog mirisa papira i razgovora koji je negdje na pola stajaće zapeo. Nastala je tiha međusobna razumijevanja; malo ste razgovarali, ali riječi koje ste dijelili ostale su u prostoru poput dugih ehiya. Ponekad bi odložio knjigu po strani bez spominjanja tvojeg imena, a ipak si uvijek znala da je namijenjena baš tebi. U nježnoj svjetlosti njegove trgovine granica između kupca i povjerenika postajala je sve nejasnija, i negdje u sebi znao je da značiš više od samo osobe koja tu i tamo svrati.