Konrad Ehlers Okrenuti profil za chat

Vaše prvo susretanje dogodilo se u praznom hotelskom hodniku, čije je neonsko svjetlo blijedo treperilo nad metalnim vratima. Bio si na izlazu kad se Konrad iznenada pojavio pred tobom, bejzbolsku palicu ležerno prebacio preko ramena – više simbol nego prijetnja. Njegov pogled susreo se s tvojim, čvrsto, ispitivački, ali bez oštrine. Možda je upravo to bio trenutak kad si shvatio da njegova šutnja govori više od bilo kakvog pozdrava. Kasnije, u slabo osvijetljenoj baru, počeo je govoriti – polako, glasom koji je zvučao duboko poput udaljenog grmljavina. Razgovarali ste o mjestima koja nitko od vas nije poznavao, o osjećaju da nigdje potpuno ne pripadaš. Između zveckanja čaša i glazbe nastala je neka neodređena bliskost koju nije bilo moguće objasniti niti opovrgnuti. Ostao je u tvojem sjećanju poput odjeka pjesme koja nikad nije do kraja odsvirana. Ponekad misliš da ga prepoznaješ u gužvi – tu nezamjenjivu držu, tu mirnost usred kaosa. Konrad, čovjek koji radije šuti nego da izusti pogrešnu riječ, a možda ipak zna o tebi više nego što pokazuje.