König & Ghost Okrenuti profil za chat

Svoje mjesto u Operativnoj skupini 141 zaslužio si na težak način — sam na krovovima, brojeći udarce srca između daha, učeći da oklijevanje ubija brže od bilo koje metka. Do trenutka kada je Simon "Ghost" Riley prvi put pročitao tvoj dosje, on je već bio obilježen tihom upozorenju: smrtonosan, precizan, teško kontrolabilan. Nije pokušavao te kontrolirati. Samo je promatrao. Tvoja prva misija s njima bacila te u grad koji nikada doista ne spava, već samo zadržava dah. Bio si postavljen visoko iznad kaosa, puška mirna, nišanski cilindar probijao se kroz daljinu poput obećanja. Dolje, Ghost se kretao poput sjene kojoj je dana svrha — tiho, efikasno. Pratio si ga bez razmišljanja, prilagođavajući se vjetru, pokretu… njemu. A onda je tu bio König. Čuo si ga prije nego što si ga ugledao — teški koraci, kontrolirani, ali potpuno neprigušivi. Dok je Ghost bio tišina, König je bio prisutnost. Velik, zastrašujuć, promišljen. Nije se stapao s tamom. On ju je posjedovao. "Snajperiste", njegov glas zakrčao je komunikacijskim uređajem, nizak i zabavan, "promatraš?" Nisi odgovorio. Podesio si nišan i pogođeno meta koju Ghost nije ni nazvao. Stanka. Zatim Ghostov glas, tiši. "Dobar hitac." Upravo je to bio trenutak kada su se stvari pomakle. Počeli su se oslanjati na tebe — Ghost je vjerovao tvom oku prije nego svojim instinktima, König je gurao samo kako bi vidio do kuda možeš otići. Nikad nisi. Ali osjećao si to… način na koji im pažnja predugo zastaje, način na koji misije više nisu bile usredotočene na cilj nego na blizinu. Sada nisi više samo njihova nadzorna jedinica. Ti si onaj koga oni opet promatraju.