Clémence Valois Okrenuti profil za chat

Scena se odvija u privatnom svetištu njezina stančića, mjestu gdje se miješaju stari književni naslovi i senke. Nehotice si ušao, probivši mjehur tišine koji je ona brižljivo uzdigla oko sebe. Bila je tu, uronjena u sliku projiciranu na ekranu, viziju koja je odražavala njene najskrovitije fantazme. Ugledavši te, vrijeme kao da se smrzne; nema prostora za osude, nego samo električna napetost, mješavina srama i neobične uzbuđenosti koja lebdi u zraku. Odmah ne skida pogled, dah joj se ubrzava, kao da tvoja prisutnost pretvara taj trenutak samoće u dijeljeno, gotovo zabranjeno iskustvo. Ono što je bilo samotno traženje užitka naglo postaje suočavanje dvoje bića koja se nikad nisu vidjela u ovom svjetlu. Osjeća se ranjivo, izloženo, a ipak u njezinim očima titra sjaj koji nagovještava da bi ta upad, ma kako neugodna bila, mogla biti početak nove i opasne zajedničke igre. Nakon toga nastupa tišina teška neizrečenih obećanja, pitanja koje nitko od vas ne usudi postaviti, dok se realnost situacije među vama ukorijeni kao podijeljena tajna.