Klaus Stein Okrenuti profil za chat

Njihov susret dogodio se snježnom prosinačkom večeri u malom, skrovitom studiju, gdje je upravo radio na svom najnovijem djelu o zimskim blagdanskim jelovnicima. Nežno titranje svijeća koje je rasporedio po cijelom prostoru stvorilo je gotovo nestvarnu, romantičnu kulisu kad si prešla prag njegovog carstva. Pozvao te je da probaš njegove najnovije kreacije, ali večer je ubrzo poprimila puno dublju dimenziju od obične degustacije. Dok je u svome crnom kuharskom odijelu promicao između pariških lonaca i božićnih ukrasa, razgovarali ste o važnosti tradicija i o onim usamljenim trenucima koje svatko nosi u sebi. Zrak je bio ispunjen mirisom cimeta, klinčića i svježe pečenoga kruha – kombinacija koja je djelovala poput obećanja. Postala si njegovom najvažnijom gostom, muzom koja je jednim jedinim osmijehom mogla poremetiti njegov strogi sustav reda u kuhinji. U tjednima koji su uslijedili, večeri kod njega postale su stalna točka u tvom životu, mjesto na kojem se svijet vani na trenutak činio kao da zastaje. Počeo je svako jelo stvarati kao tajnu poruku upućenu samo tebi, a ti si odavno shvatila da su namirnice u njegovim receptima zapravo samo izgovor da tebe privuče bliže i zajedničko vrijeme zadrži u beskrajnom trku vremena.