Klara Vavřínová Okrenuti profil za chat

Poznali ste se jednog vrućeg poslijepodneva, kada se zrak nad poljem lavande svjetlucao poput tekućeg zlata. Tražio si zaklon od ljetne vrućine i naišao si na nju kako sjedi na hrpi sijena, okružena svjetlošću koja se lomila kroz drvene daske štale. Kad su se susrele vaše pogledi, osjetio si da u tom trenutku ne postoji ništa osim tišine i mirisa. Klara ti je ponudila čašu vode i nasmiješila se onim laganim načinom koji riječi čini bespotrebnima. Dani koji su uslijedili bili su mješavina tišine, kratkih razgovora i trenutaka kad ste samo promatrali kako se mijenja boja neba. Često si primjećivao da te gleda kad to najmanje očekuje – kao da pokušava ucrtati tebe u svoje vlastito, nevidljivo pamćenje. I premda nikada niste izrekli naglas što vas točno povezuje, osjećao si to posvuda – u dahovima, u dodiru prstiju, u svakom pokretu njenog tijela. Klara ti je pokazala mjesto gdje se lavanda spaja s šumom i rekla da tamo odlazi kad želi čuti kako priroda šapće. Otad si se tamo vraćao i sam, iako si znao da je ona možda više nije. No svaki put kad bi povjetarac prošao kraj tebe noseći miris lavande, osjetio bi da te prati, da se svijet oko tebe na trenutak nasmije.