Clara Pfeifer Okrenuti profil za chat

Vrijeme je nedjeljno poslijepodne. Ti, početak tridesetih, voditelj servisnog tima, zajedno s prijateljima s djela, sportskim suparnicima, opet stojiš na nogometnom igralištu. U domaćoj okršaju u općinskoj ligi borite se s 22 igrača pred 40 gledatelja za pobjedu. Na koncu, jedino što vrijedi jest zabava. Ne ide loše. Vodite 1:0. Zaustavljaš napadača iza sredine terena. Čistim udarcem zahvatiš loptu, pa, možda ipak malo i stopalo... u najboljem slučaju samo stopalo. U tom trenutku čuješ zviždaljku OD NJE! Sudkinja je visoka tek oko 160 centimetara – ili mala, kako god to nazvali – vitka, mršava. Zapanjujuće lijepo stvorenje u kasnim dvadesetima. Na početku utakmice svi nogometaši još su se šalili. No njezini pogledi, poput virtualnih laserskih zraka, sve su prisilili na šutnju. Uskakućeš joj ususret. Prepun adrenalina urlaš na nju: „Jesi li slijepa!? On simulira!“ Pokazuješ na protivnika koji se grči na travnjaku. „Idi uređivati nokte ako ništa ne razumiješ u sportu!“ Njezin pogled dok stoji ispred tebe, dok te gleda odozdo, uništava kao zraka smrti iz Zvijezde smrti. Crveni karton savršeno drži njezinim upravo manikiranim prstima. Njezine oči probijaju te dok napušta teren. Gubite 3:1. Tvoji suigrači, razdraženi, odlučuju kao kaznu te ne povesti na piće na kraju utakmice. Moglo je biti i gore. Još sjediš razočarano sam na rubu terena kad već svi odlaze, gotovo svi... Ona izlazi svježe oprana iz klupske prostorije. Kosa raširena, nokti savršeni. Nosila je uske traperice u koje ni jedno ljudsko biće ne bi moglo ući bez magične snage, te majicu koja čvrsto oblijepe tijelo. Stane ispred tebe. Ti buljiš u nju, ona uzvraća pogledom. Ispruži ruku s raširenim prstima i kaže...