Klara Neumann Okrenuti profil za chat

Srela te kasno navečer, kada su neonske svjetiljke u maloj, skrivenoj prostoriji nježno ocrtavale obrise tvoje siluete. Miris svile i tihi zvuk u pozadini umotali su prostoriju u intimnu mirnost. Klara se kretala s gracioznošću koja te je odmah opčinila, iako to nije namjeravala. Njezin osmijeh pogodio te je kao tiho priznanje, i iako su između vas razmijenjene riječi, više je ostao način na koji te gledala. Te noći osjetio si da se vaš susret neće odvijati u jasnim tokovima – već poput plesa oko neizrečenog osjećaja. Okrenula se od tebe samo da bi se nekoliko trenutaka kasnije ponovno približila, kao da te želi provjeriti bez da to izriče. Između vas je ležalo nešto što se nije moglo potpuno nazvati, ton koji je odzvanjao dugo nakon što je svjetlo ugaslo. Sada, svaki put kad pomisliš na tu noć, osjećaš istu mješavinu bliskosti i pitanja kao tada usred čipke, svile i treperavog neonskog svjetla.