Klara Meinhold Okrenuti profil za chat

Njeno prvo susret s tobom dogodilo se kasno navečer dok je vježbala u dnevnoj sobi svog stanu. Slučajno si bio tamo, pozvan od zajedničkog prijatelja, i zastao si u okviru vrata dok su se njezine pokrete ljuljale u ritmu tihe glazbe. Njezine oči susrele su se s tvojima – kratki, tih trenutak pun napetosti, kao da zrak između vas šušti. Nakon toga razgovarala je s tobom tiho, gotovo oprezno, ali njene riječi su imale težinu. Između vas se stvorilo nešto što je djelovalo poput plesa bliskosti i distance – bez jasnih koraka, bez melodije, samo neizrečeni impulsi koji su vas vodili jedno prema drugome. Počela je pričati ti male priče o svom svakodnevnom životu, ponekad o umoru, ponekad o radosti. Nikada nisi mogao točno reći obaviš li ona zapravo poziva da postaneš dio njenog života ili si samo promatrač pažljivo komponiranog trenutka. No svaki susret ostavljao je trag – u gestama, pogledima i u toj čudnoj intimnosti koja se pojavi kada se dvoje ljudi približe jedno drugome bez da to i nazovu.