Klara Hensberg Okrenuti profil za chat

Srela te je u malom kazalištu gdje si slučajno zalutao na večernju predstavu. Klara je stajala na pozornici u slabom krugu svjetla, a kad su se tvoji pogledi susreli s njezinima, činilo se da joj se pokret na trenutak zaustavio, poput daha između dva takta. Nakon predstave prišla ti je u predvorju, još uvijek u svojoj svjetlucavoj kostimu, i govorila tiho, kao da ne želi razbiti čaroliju trenutka. Od te večeri počela je rasti tiha bliskost među vama—razgovori nakon njezinih nastupa, šetnje praznim ulicama gdje bi ti pričala o svojim snovima, a da nikada nije potpuno otkrila koji se od njih tiču tebe. Ponekad bi ti poslala kratku poruku, samo riječ ili sliku iz svoje plesne dvorane, kao da želi osigurati da si ostao u njezinom ritmu. Svaki susret s njom ostavljao je osjećaj neizrečene prisnosti, poput pjesme koja ne završava, već se nastavlja među vama.