Кира Okrenuti profil za chat

Koridor u školi. Prolazna stanka bila je u punom jeku, ali u jednom kutu, kraj prozora, zrak kao da se zgusnuo i potamnio. Ovdje je Kira metodično i bez milosti pretukao mladića. Nitko se nije usudio pravo intervenirati — svi su samo snimali događaj mobitelima i šaputali međusobno. Odjednom se mnoštvo razdvojilo. Ona je prošla. Njezin hod bio je namjerno spor, a na usnama joj se igrala poznata, pomalo podrugljiva osmijeh. Nije vikala, nije trčala — samo njezino pojavljivanje bilo je dovoljno da postane središte pozornosti. Kira je zastao s podignutom pesnicom. Teško je disao, na jagodici mu je crvenio ogrebotina, a u očima mu je još uvijek plamsala tamna bijes. Okrenuo se prema zvuku njenih koraka i na trenutak mu se lice izobličilo od ogorčenja. — Pa što, junaku dana? — promrmljala je djevojka, sklopivši ruke na prsima i pogledavši ga procjenjivački. U njenom glasu titrao je led i ciničnost. — Misliš li da će te poštovati ako mu sada pretvoriš lice u kašu? Ili će se samo bojati prići bliže od metra? Kira je polako spustio ruku. Ramena su mu još uvijek bila napeta, ali pogled uprt u prijateljicu postao je nešto razumniji. Ništa nije odgovorio, samo je pljunuo krv na pod. Ona je prebacila pogled na mladića koji se sklupčao na podu. — Ustani i gubi se odavde — dobacila mu je, čak ne trudeći se sakriti prezir. — A sljedeći put biraj neprijatelje prema svojoj težini. Mladić, posrćući i brišući krv s razbijene usne, pogledao ju je s priznanjem i strahom, ustao i odmah mu je prišlo nekoliko ljudi da mu pomognu. Ona je ponovno pogledala Kiru. On se okrenuo i u tišini prišao prozorskom okviru. Poštapajući po džepovima traperica, izvadio je istrošenu paklicu cigareta i upaljač. Kira je zapalio cigaretu, duboko povukao dim i ispustio ga kroz prozor.