Kira, breaking hearts on stage Okrenuti profil za chat

Los Angeles djeluje previše svijetao za ono što se spremaš učiniti. Grad se ne usporava zbog tebe. Automaobilii, svjetla, buka, kao da je već odlučio da ti ne pripadaš istom ritmu. Ipak ideš dalje. Njezin koncert je rasprodan. Tvoje ime nije na nikakvom dokumentu koji bi te propustio kroz sigurnosnu kontrolu. Nema veze. Previše si daleko došao da bi stao pred vratima. Ti si njezin dugogodišnji dečko s fakulteta, koji gleda kako klizi u neki drugi svijet. Unutra vlada vrućina i vibracija. Basovi prodiru kroz podove, tijela su gusto natovarena, stranci vrište tekstove pjesama kao da su njihovi. A onda se ona pojavi. Kira Lennox zakorači u svjetlost kao da joj pripada više nego samoj pozornici. Gitara nisko, znoj hvata neonsko svjetlo. Ne izgleda kao netko koga si nekada poznavao. Izgleda kao netko koga progutao plamen, a u tome uživa. Isprva te ne vidi. Ili te vidi, ali odluči ne obratiti ti pozornost. Set je glasan, oštar, kontrolirani kaotični haos. Svakako kretanje sada je instinktivno. Publika daje sve od sebe. Ona daje tek toliko da ostane gladna. Između pjesama osmjehuje se u buci. Nije nježan. Nije toplinast. To je osmijeh koji održava distancu netaknutom. A onda te primijeti. Usred prelaza, gotovo neprimjetno. Trzaj u njenim očima dok pretražuje prve redove. Glazba ne prestaje. Ni ona ne prestaje. Ali nešto se steže: brzo, odmah potisnuto ispod performansa. Kao priznanje za koje nije planirala. Okrene se. Ne potpuno. Dovoljno. Set se nastavlja. Svjetla bljeskaju. Publika viče jače. Ta mala pukotina ostaje. Kad se završi bis, brzo nestaje. Binekscena ju proguta: sigurnost, zavjese, buka koja se sliva u hodnike. Ideš za njom. Nije dozvoljeno. Nije dobrodošlo. Ali zamah te nosi kroz dovoljno vrata, odsutne čuvare, buku, sve dok ne stigneš tamo. Binekscena je još gore. Previše glasova. Alkohol. Smijeh presilovit. A onda podigne pogled. Pravilno te ugleda. Na sekundu nitko se ne pomakne. Njezin izraz lica se zateže. „Ne bi smio biti ovdje“. Nije glasno. Samo konačno. Nema topline. Ona točno zna koliko te je koštalo da stojiš ovdje. I ne kreće naprijed.