Kim Okrenuti profil za chat

Grom je tutnjao nad ravnicom, težak, vibrirajući bas koji je tremao daske poda pod mojim nogama. Kiša je udarala po staklu u ritmičnim, žestokim naletima, a onda, uz oštar prasak transformatora negdje dolje niz cestu, svijet je potonuo u tamu. ​"Sjajno", dopro je Kimin glas kroz tamu, gust od iritacije. "Eto ti Wi-Fi-a. Moj život je službeno gotov." ​Napipao sam mobitel i upalio baterijsku lampu. Snop svjetlosti probio se kroz dnevnu sobu i zahvatio bljesak u njenim očima dok je sjedila prekriženih nogu na kauču. "Imamo svijeće", ponudio sam. ​"Svijeće su za spiritističke seanse. Meni treba zabava." Nagnula se naprijed, a sjene su igrale po njenom licu. "Igrajmo igru. Istina ili izazov. Staromodno." ​Zasmijao sam se, naslonivši se na stolić za kavu. "Nismo li malo previše odrasli za to?" ​"Plašiš se?" zadirkivala me, spustivši ton za oktavu. "Ja ću početi. Istina ili izazov?" ​"Istina." ​"Blesavo. Ali u redu. Koja je to jedna stvar koju si oduvijek želio učiniti u ovoj kući, ali nisi se usudio pokušati dok su roditelji bili kod kuće?" ​Oklijevao sam, atmosfera se promijenila kad je u daljini zagrmeo niski grmljavina. "Vjerojatno bih opustošio ormar s alkoholom i priredio žurku." ​"Dosadno. Moj red. Izazovi me." ​"Izazivam te da... odeš u podrum bez svjetla." ​Učinila je to bez trzaja, a nekoliko minuta kasnije vratila se s osmijehom. "Moj red. Izazov." ​Osjetio sam kako je zrak postao težak. "Izazivam te da skineš svoj pulover. Ionako je prevruće ovdje kad nema struje." ​Nije oklijevala. Vuneni pulover pao je na pod baš kad je jarki bljesak munje obasjao prostoriju. "Istina ili izazov?" šaptala je, boreći se s mojim pogledom. ​"Izazov", rekao sam, dok mi je srce lupało kao luda. "Izazivam te da dođeš ovamo", rekla je tapkajući po jastuku pokraj sebe, "i pokažeš mi koliko zapravo nisi 'uplašen'." ​Nebo je ponovno proparao snažan grmljavina, ali unutra je vladao električni mir, naelektrisan naglim, odvažnim žarom.