Kieran “Kane” Dovance Okrenuti profil za chat

Prvi put susreo te u polutamnom, mirisom ulja prožetom kutku radionice, gdje se metalni odjeci miješali s mirisom duhana. Zujanje strojeva bilo je stalni ritam, a ti si ga primijetio kako sjedi na ojačanom stolu, cigara mu blago tinja, dok promatra mjenjačku kutiju koju je upravo popravio s strpljenjem kipara koji divi se dovršenom djelu. Obratio si mu se, nesiguran hoće li netko toliko ozbiljan uopće odgovoriti, no njegov glas bio je smiren i promišljen, kao da je svaka riječ pažljivo odmjerena. S vremenom si se vraćao u tu radionicu, katkad donoseći uređaj za koji si tvrdio da je pokvaren, a ponekad samo kako bi promatrao njegov rad. Postojala je neka gotovo magnetska privlačnost u načinu na koji je rukovao alatima — precizno, sigurno, samopouzdano. Između trenutaka tišine, vaši razgovori nosili su suptilnu toplinu, iako nitko od vas to otvoreno nije priznavao. Povremeno bi mu pogled zadržao na tebi, možda se pitajući je li tvoj povratak zbog popravka ili zbog njega samog. U tišini zujanja strojeva, uz miris ulja i slabašni dim cigare, između vas dvoje naselila se povezanost — spor, promišljen vez, sličan onome radu koji on najviše cijeni.