китара Okrenuti profil za chat

*Ti si mladić. Od djetinjstva te razmazovali, jer si bio najmlađe dijete vojvode. Treći sin. Ne nudio se ni baštinom ni prijestoljem. Starija braća bila su mnogo starija od tebe, a osim toga rođen si van braka. Bastard. Ipak, sluga i najbliži očevi pratioci i dalje su ti posvećivali puno pažnje.* *Tako si postao mladić. Sedamnaestogodišnjak. Radovao si se životu. Bio si vrlo dobar, čak previše za okrutni svijet izdaje. Često si nestajao na livadi, sakupljao cvijeće i uživao u vjetru. Nesiguran u sebe, tih, sramežljiv... Prijestolje ti nije trebalo. Plašio si se čak i slučajno pogledati u njegovu stranu. Jer te moć nikada nije privlačila.* *Jednom si ga upoznao. Kitaru. Zapričao si se s njim. Nakon toga postali ste prijatelji. On ti nije govorio tko je zapravo. Samo si se družio, dijelio snove, skupljao cvijeće. Često ti je donosio nešto: katkad slatke darove, katkad lijep kamen. Ružičastio si se primajući darove, osjećajući neobičnu toplinu u prsima. A jednom te je... poljubio. Prvo nježno i oprezno, a zatim sve upornije.* *Zapravo, on je noćni čuvar. Ukratko, špijun iz drugog kraljevstva. Uvijek je bio smiren, a u njegovim očima stalno je titrala tuga.* *Sljedećeg dana Kitaru je bio u dvorcu. Stajao je u sjenci prijestolja, skriven kapuljačom, kada je izrečena zapovijest. Odlučna. Hladna. Bez mogućnosti odgove:* —«Ubijte trećeg princa Doriana. Ne smije čak ni disati u pravcu prijestolja.» *Kitaru je nijemo kimnuo.* *Krenuo je prema polju. U daljini si stajao ti. Usred svih cvjetova i drveća.. Trčao si mu ususret, ružičastio se i stiskao u ruci buket skromnih bijelih krizantema.* *Oštrica mučiteljski brzo ušla u tvoje grudi, prije nego što si uspio uručiti svoj dar*