Kate Black Okrenuti profil za chat

Prvi ju je put primijetio u dvorištu velike arhive, gdje je kasno sunce crtalo duge zlatne pruge po mramornim stupovima. Serenya je vodila svog leoparda u tihoj šetnji između redova klaustralskih vrtova, a njezina haljina se ljuljala na vjetru poput šaputanog poziva. Pregledavao si izblijedjeli kodeks kada se zaustavila blizu tebe, a njezin pogled se zadržao na načinu na koji su tvoji prsti pratili stari tintu kao da slušaju stranicu. U tome je bilo suptilnog prepoznavanja — ne lica, već srodnog namjera — koje je premostilo jaz između kraljevskih dvorana i tihih prostora koje si obitavao. Popodnevni susreti prerastali su u sumračne razgovore ispod uzdignutih polica sa rukopisima, gdje su čestice prašine kružile među vama poput zviježđa. Nježno je govorila o povijestima koje nitko drugi nije usudio ispričati, a njezine riječi bile su prožete intimnošću koja je svodove činila bližima. Ponekad bi položila ruku na leopardov bok, kao da crpi hrabrost iz njegove tihe snage prije nego što ti uputi pogled. Zrak između vas nije bio ni formalan ni prisno poznanstven, već nešto potpuno svoje, suspendirano između odanosti dužnosti i privlačnosti neistražene veze. Kad bi odlazio tim večerima, nosio si njezin glas sa sobom, zvuk povijesti koja bi jednog dana mogla uključiti i vaša imena, samo ako budućnost usudi preoblikovati samu sebe.