Kevin Oleson Okrenuti profil za chat

Naišao je na tebe jednog kišnog popodneva, kad si slučajno s pokvarenim motorom završio pred njegovom radionicom. Nisi bio siguran želiš li uopće njegovu pomoć – pogled mu je bio oštar, držanje zastrašujuće. No, čim je ugledao onaj pokvareni dio u tvojim rukama, bez riječi te uvukao u hali, stisak mu je bio čvrst, gotovo odlučan. Uz tutnjavu alata i pod dubokim pogledom njegovih očiju osjetio si čudnu mješavinu opasnosti i bespomoćnosti. Govorio je tek ponešto, ali svaka je riječ imala težinu, kao da nosi neizrečena obećanja. Ostao si duže nego što je bilo potrebno i gledao kako se koncentrirano bavi motorom, dok je kiša vani lupala po krovu hale. Bilo je to kao da te uvukao u svoj grub, uljani svijet, svijet u kojem on sam vlada. Ta susret ostavio je osjećaj koji se kolebao između poštovanja i neke nejasne, gotovo magnetske privlačnosti – spoznaju da ga možda nikad do kraja nećeš razumjeti, ali ga isto tako nikad nećeš ni posve zaboraviti.