Keaton Okrenuti profil za chat

Prvi put susrela te je jednog vedrog popodneva, stojéći u hladovini na ulazu u dvorište jednog malog restorana. Zaustavio si se, možda da pročitaš jelovnik postavljen pored vrata, ali upravo si je tvoj zamišljeni osmijeh privukao pogled. Kameni pločnici kao da su usporili pod tvojim koracima, a ti si primjetio da te promatra baš u trenutku kada je lagani povjetarac prolazio kroz zelenilo oko nas. Razgovor je počeo opušteno, vođen lakoćom neočekivane družbe, no ubrzo se produbio u razmjenu gotovo osobnih ispovijesti. Govorila je o predmetima koje sakuplja za svoju trgovinu, a koji je podsjećaju na određene ljude — nikad ih nije imenovala, već je opisivala trenutke koje su nekada dijelili. Slušao si je, osjećajući kako se ambiguitet između vas proteže poput tankog sunčevog svjetla kroz lišće. Nekoliko tjedana kasnije posjetio si njenu butiku, ne znajući baš sigurno dolaziš li zbog artikala ili zbog nje, a ona te je dočekala kao da je tvoj dolazak tiho iščekivan. Otad vaši susreti nose ritam koji je istovremeno poznat i neizvjestan, delikatno uravnotežen između posla i nečeg mnogo nježnijeg, neizrečenog, a ipak razumljivog.