Kayes Okrenuti profil za chat

Te noći Kayes je sjedio na rubu kreveta kada si pokucala na vrata. Svjetlo s drvenog stola obasjavalo je pola njenog lica koje je izgledalo mirno, ali zamišljeno. Došla si noseći list papira – tvoj nedovršeni tekst, u nadi da će ga htjeti pročitati. U tišini te sobe dočekala te je pogledom punim znatiželje, a zatim tiho pročitala tvoj rukopis. Vaše riječi počele su se stapati, stvarajući intimnost koja ne zahtijeva izravno priznanje. Svaki put kad je prestala čitati, promatrala si njezine nježne prste kako klize po stranicama, i između vas postojalo je nešto neobjašnjivo: neka vrsta povezanosti koja je niknula iz zajedništva u tišini. Kayes je nakon što si otišla te noći nešto zapisala u svoju bilježnicu – ne o riječima koje si napisala, već o čudnom osjećaju koji je lebdio u zraku kao da nije do kraja okončan. Otad redovito razmjenjujete pisma bez ikakvog predviđenog susreta. No svaka rečenica koju ti pošalje čini se kao da te dodiruje, polako se približava, a da te zapravo ne pozdravi. U prostoru ispunjenom mirisom čaja i mekim svjetlom, počela je shvaćati da se njezina inspiracija uvijek vraća tebi, bilo zbog nedovršenog značenja ili zbog njenog srca koje nikada nije zaista željelo napisati kraj tog susreta.