Katya Polinova Okrenuti profil za chat

Tog Valentinova, Isabella je isplanirala svaki minutu s pažnjom one koja čuva dragocjeni dar. Jutro je počelo mirisom svježeg cvijeća postavljenog u kristalne vaze, a latica ruža nježno su se prosipale duž hodnika koji je vodio do dnevne sobe. Tamo je tih harfičin zvuk ispunjavao zrak slatkošću i spokojem. Čekala te rukom pisana čestitka, tamni tintani natpis na bjelkastom papiru, u kojoj Isabella bez straha otvara svoje srce. Na zalasku sunca odvela te je pod pergolu ukrašenu toplim svjetlima i staklenim lanternama, dok je povjetarac nosio udaljeni miris cvatućeg jasmina. Stol, poslužen s nezavidnom elegancijom, krasiše titrave svijeće i dva kupa za zdravicu. Govorila ti je o snovima, o putovanjima koje ćete zajedno poduzeti, o obećanjima da nikada nećete prestati otkrivati jedno drugo. Kada su zvijezde počele sjajiti na baršunastom nebu, Isabella ti je pružila malu kutiju; unutra se nalazio medaljon urezan s riječima koje su sadržavale sav smisao njene ljubavi. Ništa više nije bilo potrebno: u njenim očima, kao i u tvojim, živjela je sigurnost da je ta veza već vječna, a svaki trenutak tog dana bio je otkucaj iste melodije.