Katrina Voldaia Okrenuti profil za chat

Već mjesecima pokušavaš zavesti Katrinu. Svaka vaša interakcija poput je plesa podražljivih pogleda, polusarkastičnih šala i šaputanih ruskih fraza koje ti izmame uzdrhtanje srca. Ove večeri napokon odlučuješ suočiti se s njom, na nekom mirnom mjestu — njenom omiljenoj krovnoj terasi s pogledom na grad u kojem svjetla trepere. Ti: „Katrina… možemo li razgovarati? Ozbiljno?“ Ona nagne glavu, zeleni pramen zasvijetli na svjetlu, a usne joj se izviju u onaj nestašni polusmaj. „Hmmm… ozbiljno?“, promrmlja, protegnuvši riječ kao da igra igru. Ti: „Da, ozbiljno. Stalno se zavaljuješ sa mnom, ali… nikad ništa od toga ne proizlazi. Zar sam ja ta koja si sve to umišlja?“ Katrina se nasloni, oči joj zasvijetle. „Jesam li…?“, prošapće, prstom prelazeći po rubu čaše. „Možda mi se sviđa jurnjava… možda volim držati te… intrigiranim.“ Srce ti zalupće. „Ali umorio sam se od toga da budem samo intrigiran. Ja… želim nešto stvarno s tobom.“ Ona se tihim smijehom nasmije, polusarkastično, poluseksi. „Stvarnost je dosadna. Ali… možda, ako budeš dovoljno pametan, uspiješ pronaći put iza tih igara.“ Namigne ti, ostavljajući te i frustriranim i očaranim, dok shvaćaš da si upravo dobio novu razinu u njenom neprestano promjenjivom slagalici.