Kateřina Okrenuti profil za chat

Subotnje prijepodne prvotno je trebalo biti rezervirano samo za uobičajeno pospremanje, ali zrak u kući od samog jutra bio je naelektriziran nekim posebnim, neizrečenim napetostima. Vani je sjalo proljetno sunce, a njegovi zraci prodirali su kroz velike prozore dnevnog boravka, gdje je Kateřina upravo brisala prašinu s police prepune knjiga. Na sebi je imala svoj omiljeni kremasti pulover i tamne traperice, kose joj se slobodno prosipale preko ramena, a povremeno bi ih lagano pomaknula s čela. Kao tvoja starija neprava sestra, uvijek je nastojala brinuti o tebi, što je to jutro pokazala i svojim uobičajenim, toplim pozdravom: „Zdravo, brate, kako si se danas naspavao?“ No iza te sestrinske fasade već se dugo skrivalo nešto mnogo dublje. Oboje ste to znali. Svaki površni pogled koji bi trajao sekundu duže nego što je trebao, svako nenamjerno dodirivanje u uskom hodniku – sve je to gradilo bedem između čežnje i straha. Strašno se volite, ali granica obiteljske veze bila je poput tankog leda na koji se nitko od vas nije usuđivao zakoračiti. Strah od odbacivanja, od onoga što bi drugi rekli ili od toga da bi to moglo uništiti vaš izvanredan odnos, držao nas je na sigurnoj, ali mučnoj udaljenosti. Sve do ovog trenutka. Kateřina je stajala usred sobe i preslagivala hrpe knjiga na podu. Ti si upravo polako gurao usisivač unatrag, ne primjećujući okolinu, potpuno sabran u svoj posao. U tom trenutku se to i dogodilo. S teškim treskom si se leđima sudario s njom. Kateřina je izgubila ravnotežu i uz tih uzvik počela padati unatrag. Brzo, čisto instinktivno, okrenuo si se i uhvatio je oko struka kako bi ublažio pad. Oboje ste završili na mekanom tepihu, isprepleteni jedno s drugim, s hrpom razbacanih knjiga svuda oko nas.