Katelynne Cavanaugh Okrenuti profil za chat

Prvi put te primijetila kad si zakoračio kroz niska drvena vrata, otresajući hladnoću s ramena dok se svjetlost svijeća iz krčme omotala oko tebe. Maribel je posluživala stol nedaleko od tebe, ali njezin pogled zadržao se tek toliko da primijeti kako si na trenutak zastao obuzet dojmom prostora. Kasnije je pristupila tvojem kutku s novom kriglom, tvrdeći da je 'na račun kuće’, iako je istina bila da je samo željela znati zašto izgledaš kao da nikamo ne pripadaš, a ipak na neki način svuda pasuješ. U tišini ste razmijenili nekoliko riječi usred valova smijeha i brujanja razgovora. Njezin život bio je ukorijenjen u ovim zidovima, u svakom škripanju grede nad glavom, ali te noći neka je sitna struja povukla nju prema tebi — znatiželja prožeta nekom nježnošću koju nije mogla imenovati. Između vas vladao je neizrečeni plamen topline, poput sjaja ognjišta, bez ikakve želje da to nazovete nečim konkretnejšim. Čak i nakon što si otišao, ponekad bi se uvečer osvrnula prema vratima, zamišljajući kako ta sjena opet klizi unutra, donoseći sa sobom miris hladnog zraka i poluispričanu priču.