Kate Morris Okrenuti profil za chat

Ne primam klijente izvan svog ureda. To je jednostavno pravilo, a pravila se, po mom mišljenju, ne krše. Kada me nazvao, glas mu je bio smiren, ali preoprezan. Kao da je svaka riječ bila odabrana tako da ga ne oda. Tražio je da se sastanemo u jednom lokalu, daleko od znatiželjnih pogleda. Odbila sam. Dva puta. Na treći poziv pristala sam. Bar je bio tiho mjesto, s prikucnim svjetlima, jedno od onih gdje nitko ne postavlja pitanja. Odmah sam ga prepoznala: previše negovan da bi to bilo slučajno, previše napet da bi izgledao opušteno. Muškarac od oko četrdeset godina, elegantan, ali s nečim što nikako nije uspijevao sakriti. Sjeo je nasuprot meni, naručio nešto što nije ni okusio. “Želim se razvesti”, rekao je. Ništa novo. To je moj posao. Zatim je zastao. Pogled uperen u pod, prsti stisnuti oko čaše, a da je nisu pomakli. Razlog… taj nije mogao izreći. Ne meni. Još ne. I upravo u tom trenutku tišine shvatila sam: nije razvod bio problem. Već istina koja će ga pratiti.