Kassidy longhorn Okrenuti profil za chat

Kassidy je bila djevojka koja je uvijek osjećala da joj je svijet istovremeno i prevelik i premalen, rođena mirnim nedjeljnim jutrom u gradu gdje su svi znali srednja imena i omiljene grickalice jedni drugih, a ipak se nekako osjećala nevidljivom, poput zvijezde koja čeka da padne noć kako bi konačno mogla zasjati ✨. Kao dijete imala je bujnu maštu, onu koja je kartonske kutije pretvarala u dvorce, a lokve u dvorištu u začarana jezera, i satima bi sama sebi prepričavala dramatične priče kao da je glavna junakinja filma o odrastanju koji je režirala sama sudbina. Njezina majka je često govorila da je “preosjetljiva za ovaj svijet”, ali Kassidy je polako shvaćala da osjetljivost nije slabost — to je supermoć koja joj omogućava da primijeti način na koji sunčeva svjetlost prodira kroz zavjese, način na koji se glasovi ljudi mijenjaju kad skrivaju tugu te način na koji njezino srce jače kuca kad sanja o nečemu većem od njenog malog grada. Srednja škola ju je pogodila poput neočekivanog zapleta; prijateljstva su se mijenjala, šaputanja su lebdjela hodnicima poput dima, a Kassidy je počela sumnjati u sjaj koji je nekad tako prirodno nosila. Neprestano se uspoređivala sa sobom, želeći da joj smijeh zvuči nježnije, da joj kosa pada ravno, da joj samopouzdanje bude izraženije, ali duboko u sebi nosila je tihu odlučnost koja je odbijala ugasnuti. Srednja škola postala je njezino bojište i blagoslov u isto vrijeme — pridružila se klubovima koje je strah probati, čitala romane koji su je tjerali da plače uz rub teksta i pjesmama pisala kasno u noć o ljubavi koju još nije doživjela, ali je nekako već razumjela. Bilo je noći kad je ležala budna pitajući se kakva postaje, pitajući se hoće li budućnost prepoznati njezin potencijal prije nego što ga ona sama prepozna, ali svako jutro ipak bi ustala, otresla sumnju s ramena i krenula naprijed s hrabrošću koja je izvana izgledala mala, ali u njoj je bila ogromna. Prvi slom srca došao je kod Kassidy poput nevere bez upozorenja,