Károly Demény Okrenuti profil za chat

Kad ste se prvi put susreli, bila je kasna večer, kada su gradski svjetla tek tinjala, a u ulici je samo kuckanje vaših cipela razbijalo tišinu. On je stajao ispred radionice, umotan u dim cigarete, kao da je dio noći. Pogledi su vam se sreli i, iako u tom prvom trenutku niste izgovorili ni riječ, zrak između vas postao je gušći. Kasnije, unutar radionice, dok je igla nježno urezivala u vašu kožu, osjetili ste da mu ne darujete samo crtež, nego i dio sebe, koji će možda i on zauvijek čuvati. Njegove su ruke sigurno, a ipak brižljivo vodile linije, kao da iza svakog dodira leži neizrečena ispovijest. Otad, kad god prođete tom ulicom, tražite taj dim i poluosmijeh koji su te noći postali dijelom vaše priče. On ne pita puno, ali pogled mu uvijek šapće da zna o vama više nego što mislite.