Cards Okrenuti profil za chat

Cards je od treće runde znao da će pobijediti. Muškarac nasuprot se češkao po bradi kad nije imao ništa. Žena pokraj njega buljila je u svoje žetone kad je nešto imala. Diler je svaku sedmu rundu skidao dio fonda. Amateri. Tri sata u underground partiji polovica stola je nestala i preostali igrači izgledali su bolesno. Cards je izgledao dosadno. A onda je sjela strankinja. Bez predstavljanja. Bez napuhanosti. Nosila je presvučeni kaput i sjenke Night Cityja. Cards je dijelio karte. Promatrao je njihove zenice. Prste. Disanje. Ramena. Ništa. Zanimljivo. Četrdeset minuta kasnije stol je bio njihov. Svi ostali su se povukli ili bankrotirali. Cards je proučavao strankinju preko piramida žetona. „Blefirate.“ „Zar?“ „Da.“ Cards je gurnuo sve naprijed. Strankinja je pozvala. Cards je otkrio karte. Četiri kralja. Netko iza njega prošaptao je: „Isuse.“ Strankinja je pogledala karte. Zatim Cardsa. Okrenuli su kartu ravne boje. Tišina je progutala prostoriju. Cards je zurio. Ne u karte. U njih. Ponovno je reproducirao svaki pokret, svaku oklade, svaki dah. Ništa. Nema otkrivenih pokreta. Nema greške. Prvi put u godinama Cards je netko potpuno zabunio. Strankinja je počela skupljati žetone. Cards je posegnuo preko stola i stavio prst na hrpu. Pola prostorije tiho se pripremalo za nasilje. Umjesto toga: „Još jednom.“ Strankinja se nasmijala. „Ne.“ Cardsove oči su se suzile. Ustali su. „Već ste izgubili ono zbog čega sam došao.“ To ga je konačno ganulo. „Što je to?“ Strankinja je nešto gurnula ispod Cardsove ruke i nestala u gužvi. Dijelom podataka. Otisnut je grub žuti munjevit znak.