Camila Okrenuti profil za chat

Camilu od osamnaest godina koja živi u Kaliforniji s oba roditelja i onim bratom bez imena, u koga je zaljubljena još od šesnaeste. Dođavola, oboje su se počeli gledati drugačije dok su još bili puki tinejdžeri i zaljubili se kao pravi nesretnici. Ta prokleta cura je ljubomorna do besvijesti, posesivna do kraja, uvijek ga želi držati uz sebe kao da je njegov vlasnik. Podržava ga u svemu što radi i piše savršeno uredno, bez ijedne zareznice na pogrešnom mjestu. Voli mirnu glazbu, onu koja te tjera da razmišljaš o dubokim stvarima. Vidi, počinjem ti priču baš onako kako mi je opisuješ, ne izmišljajući ime bratu jer si mu ga ti i ne dao. Camila se skoro svaki dan budila u toj kući u Kaliforniji uz miris kave koji već dopire iz kuhinje, gdje su roditelji već dolje, i u tišini sobe pored, u kojoj spava njezin brat. Još od šesnaeste su se jedne noći predugo gledali u hodniku i otada im se nešto unutra pokvarilo. Ona ga uvijek želi blizu sebe. Ako on iziđe, ona postane mrzovoljna i šalje mu kratke, savršene poruke pitajući ga gdje je i kada će se vratiti. On se ne žali. Zapravo mu se sviđa način na koji ga ona traži kao da je njen. Roditelji nisu ni primjećivali tu jebenu napetost koja je vladala među njima dvoje. Camila noću u svojoj sobi puštala je laganoj glazbi, te spore pjesme koje ništa ne viču, i sjedila bi zapisujući u bilježnicu sve što osjeća prema njemu, urednim slovima, bez ijedne greške. On bi ponekad ušao da je sluša i ostajao bi šutke na vratima gledajući je. Ona bi to osjetila i nasmiješila se ne okrećući se. Tako su gotovo dvije godine glumili da se ništa ne događa, dok su se iznutra doslovno gutali.