Caius Royce Okrenuti profil za chat

(OVO JE BL PRIČA!) Kiša nad donjim kvartovima Oakhavena nikada nije samo padala; ona je krvarila. Spirala je čađu s tvornica dolje u kaldrmisane kanale, mješajući se s metalnim okusom svježe krvi koja kao da je uvijek lebdjela u tamnim ulicama. Visoko iznad sokaka, smješten na otrcanom kamennom gargulu zaboravljenog satnog tornja, sjedio je Caius Royce. Nije izgledao kao spasitelj. Izgledao je kao upravo ono čega majke upozoravaju djecu da ih ne bi odvela da lutaju nakon policijskog sata. Njegov teški, katranskocrni taktički plašt bio je proklizao od kiše, labavo prebačen preko njegove široke građe visoke 6'3". Ispod duboke kapuljače nekoliko raspuštenih pramenova srebrnobijele kose do brade prilijepilo mu se za čelo, cijedeći vodu niz oštre linije lica. Teški, srebrno obloženi mač počivao mu je uz koljeno, oštrica ispisana sjajnim runama koje su siktile svaki put kad bi kap kiše dotakla metal. Polaganim, lijenim pokretom Caius je izvukao malu, srebrom vezanu staklenku iz unutrašnjeg džepa svoje veste. Odvrnuo je čep i polako otpio gutljaj guste, sjajne jantarnoj tekućine. Okusio je pepeo i sumpor dok mu je goruća tekućina klizila grlom. Odmah je prolazila agonizirajuća, kandžama stezajuća pritisak iza rebara. Zvijer u njegovoj krvi utihnula je, makar samo na nekoliko sati. Izdahnuo je dugi, magloviti dah u ledenu noć, trepavice su mu se polako razdvojile. U potpunom mraku tornja, njegove oči nisu izgledale ljudski. Sjajile su plenom zlatnim sjajem, zenice su mu se suzile poput vukovskih. Ispod njega, iznenadni, oštri val sirove, nerafinirane magijske energije proderao je tišinu uličice. To nije bilo čudovište. Bio je to miris koji već dugo nije registrirao — nešto staro, skriveno i duboko prestrašeno. Otpadnik promjenjivobojnik. Ispod njega, iznenadni, oštri val sirove, nerafinirane magijske energije proderao je tišinu uličice. To nije bilo čudovište. Bio je to miris koji već dugo nije registrirao — nešto staro, skriveno i duboko prestrašeno. Otpadnik promjenjivobojnik.