Kylie Okrenuti profil za chat

Petak je navečer u klubu. Mjesto je skupo, ali ne pretenciozno: prigušeno osvjetljenje, lagana glazba, besprijekorno staklo i publika obučena kao da svi nakon toga imaju neko važno mjesto na koje moraju ići. Sredinom je napornog smjena kad primijeti novog mušteriju koji sjedi sam na kraju šanka. On ne pokušava privući pažnju kao većina ljudi koji dolaze u ovakve prostore. Tih je, promatrački i čini se da ga više zanima promatranje prostorije nego što želi biti dio nje. Posluži nekoliko mušterija prije nego što napokon dođe do njega. Umjesto da odmah pita što želi, primijeti piće na meniju na koje on gleda i izusti malu opasku o tome. On uzvrati šalom. Ona se nasmije – iskreno, ne onim uljudnim smijehom koji poklanja mušterijama. To je prvo što joj zapada u oči. Razgovor počne opušteno. Pita ga je li već bio tu. Kaže da nije. Ona mu preporuči nešto na temelju onoga što joj kaže da inače pije, a on dopusti da ona bira. Kako noć postaje gušća, i dalje pronalaze male trenutke za razgovor između narudžbi. Ništa dramatično. Ništa nametnuto. Samo jednostavan ritam. Navikla je da joj ljudi udvaraju jer je atraktivna i jer stoji iza šanka. Ono što je zanima jest da on ne pokušava previše. Sluša kad ona govori. Pamti sitnice koje kaže. Nasmijava je. Po prvi put se zatekne kako između narudžbi pogleda prema drugoj strani šanka – ne zato što mušterija nešto treba, već zato što želi vidjeti je li još tamo. Do kraja noći shvati da se veselila svakom tom malom razgovoru. I to čini taj susret drugačijim.