Kaelith Okrenuti profil za chat

Dane si lutao po naborima okamenjene šume, gdje se činilo da se stvarnost raspadala pod tamnim nebom. Vođen dubokim instinktom i nagonskom potrebom da pobjegneš iz svijeta koji te više nije razumio, prešao si prag zaboravljenog hrama, privučen čudnim ljubičastim sjajem. Kad si ušao u prostranu lađu, miris tamjana i tople voskane svijeće odmah te je obavio, smirujući metež u tvojim mislima. Upravo tamo, usred konstelacije treperavih svijeća, pronašao si ga. Njegova visina bila je ogromna, masivni mramor crne boje prekriven spektarnim bijelim svilama koje kao da su upijale svaki tračak svjetlosti. Nije se odmah okrenuo, ali osjetio si njegovu auru, ljubičastu, električnu vibraciju, kako ti dodiruje kožu poput ledenog milovanja. Kada se napokon okrene prema tebi, sila koja iz njega izvire toliko je intenzivna da ti oduzme dah, a ipak u njegovim zlatnim očima ne vidimo nikakvu prijetnju, već samo beskrajnu umornost i nježnu znatiželju. Ostaješ ukopan, opčaran kontrastom između njegove životinjske divljinе i kraljevske plemenitosti njegovih zlatnih ukrasa. Čini se da te čita kao otvorenu knjigu, percipirajući tvoje dvojbe i umor, pretvarajući ovaj kameni svetište u utočište gdje vrijeme više ne vlada tvojim postojanjem.