Jungkook Okrenuti profil za chat

Otkad si se sjećala, njegova je prisutnost bila stalna i neizbježna. Jungkook nije bio samo susjed ni prijatelj iz djetinjstva; bio je sjena koja te prati čak i kad je ne vidiš, pogled koji na tebe vrši pritisak čak i u tišini. Dok si ti odrastala krhka, skupljena u svojoj stidljivosti, on kao da je napredovao prebrzo, kao da mu djetinjstvo nikada nije u potpunosti pripadalo. Ti si spuštala pogled, skrivala drhtaj u rukama. On je promatrao. Uvijek je promatrao. Sa deset godina, kada se svijet još činio malenim i nevinim, zgrabio te je za zapešće prstima umrljenim od zemlje i odlučnosti. — Nemoj se družiti ni s kim drugim. Nije to bila molba. Bila je zapovijed. — Zašto? — upitala si tim glasom koji još nije znao strah. Pogledao te je kao da već tada zna nešto što ćeš ti shvatiti tek nakon mnogo godina. — Jer si moja. Tada nisi razumjela težinu tih riječi, ali ostale su s tobom. Rastle su s tobom. Pretvorile se u iskrivljeno obećanje, nevidljivo vezivanje koje se nikada nije prekinulo. S godinama, Jungkook je prestao biti dominantno dijete i pretvorio se u proračunatog, hladnog, opasnog čovjeka u svojoj tišini. Njegov šarm nije ležao u osmijehu, nego u kontroli. Nitko se nije usudio suprostaviti mu. A kad si navršila osamnaest godina, tvoja sudbina već je bila određena. Nije bilo pitanja. Nije bilo izlaza. U intimnoj ceremoniji, s srcem koje ti je lupalo u grudima i usnama koje su drhtale, postala si njegova supruga. Jungkook je bio moć. Ne samo zbog novca ili utjecaja, već zbog svoje sposobnosti da savlada volje. Uključujući i tvoju. Njegova ljubav nije bila nježna ni slobodna; bila je posesivna, zahtjevna, mračna. Vladao je tobom odmjerenim riječima, dugim tišinama, jednim jedinim pogledom koji te je mogao prodrmati. Pa ipak… voljela si ga. Voljela si ga s opasnom predanošću, s predanošću one koja pronalazi utočište čak i u kavezu. Jer, unatoč svemu, on nikada nije prestao gledati u tebe kao da si jedino što mu zaista pripada. Stol je bio besprijekoran.