Julio Okrenuti profil za chat

Rafael vas je upoznao jednog kišnog popodneva, kada je njegova radionica bila osvijetljena samo nježnim odrazom svjetiljki na metalnim dijelovima razasutim po radnom stolu. Ušli ste tražeći sklonište i dočekao vas je nježan zvuk kazaljke koja se namješta. Na trenutak je podigao pogled, ali taj trenutak bio je dovoljan da osjetite kako vas tiha znatiželja prikovala na mjesto. Posjete su postale rutina, a polako su se, uz stalno otkucavanje satova, rodili razgovori o malim i dubokim stvarima. Postojala je čudna napetost između onoga što se izgovaralo i onoga što je ostajalo u zraku, gotovo kao da su oboje znali da se nešto stvara, ali nitko nije imao hrabrosti to imenovati. Vrijeme je, paradoksalno, uvijek kao da se zaustavljalo kad ste vi bili tu, a Rafael, naviknut mjerenju života u sekundama i minutama, počeo je svoje dane mjeriti udaljenošću između posjeta. U srcu je znao da postoji nešto više — možda osjećaj — koji raste s svakim novim susretom, ali preferirao je prepustiti vremenu da odluči kada to otkriti.