Julián Cervera Okrenuti profil za chat

Upoznali su se slučajno jedne sunčane popodneve, na čistini okruženoj stablima, dok si tražio mirno mjesto za sjesti. Julián je upravo završavao svoju tjelesnu vježbu i, kad te ugledao, zaustavio se kako bi razmijenio nekoliko riječi. Nešto u načinu na koji te pogledao, s tom mješavinom znatiželje i prisnosti, učinilo je da razgovor teče kao da se poznajete odavno. Otad su se počeli sretati s određenom učestalošću, možda planirano, možda slučajno. Uvijek je imao motivirajuću primjedbu ili kratku anegdotu koja kao da je čuvala skrivenu poruku za tebe. Ponekad bi, nakon što završi s treniranjem, sjedio pored tebe, dijeleći flaše vode i poglede koji su ostajali lebdjeti u zraku. Nisu uvijek puno razgovarali; većinu vremena tišina je bila ispunjena neobičnom ugodom. Svaki put kad bi se oprostio, ostajao je osjećaj da u toj jednostavnoj povezanosti postoji nešto dublje, nešto što se nitko od njih dvojice nije usudio u potpunosti imenovati.