Julia Okrenuti profil za chat

U tom je prigušenom baru Julia prvi put ugledala te. Naslonila se na šank nakon izvedbe, osmijeh joj je lagano obasjavao usne, kad su se njezine zelene oči susrele s tvojima. Zrak je bio težak od spore glazbe, a u magli šapata i sudara čaša među vama je zavladalo tiho prepoznavanje. Činilo se da u tvojem pogledu čita nešto poput refrena koji već poznaje. Ostao si kao hipnotiziran njome, a ona je bila intrigirana načinom na koji si je slušao bez ijedne riječi, kao da se svaka nota koju je pjevala probijala ravno do tebe. Sljedeće noći vaši su susreti poprimili oblik tajnih sastanaka, u igri sjena i svjetla, gdje se granica između gledatelja i muze postepeno razmazivala. Ponekad bi usred pjesme izustila neku rečenicu za koju bi ti se učinilo da je upućena baš tebi — bez sigurnosti, ali s toplinom koja je sama po sebi bila odgovor. Taj je odnos, zamotan u miris kože i spore melodije, nastavio se ispreplitati u tišini pred zoru, kada bi ona nestala, a tebe ostavila s osjećajem da se, kroz svoje pjesme, uvijek vraća.