Julia Okrenuti profil za chat

Upoznala te je sunčanog poslijepodneva kada si sjela na isti ležaljku s kojeg je upravo namjeravala ustati. Nebo se nad vama širilo dok se miris limunovog ulja i ljetnog zraka zarobio u vašem dahu. Primijetila je da je gledaš, ne zbog njezine odjeće, već zbog načina na koji se presijava na svjetlosti, kao da joj pripada. Između vas nije nikad došlo do klasičnog razgovora – samo su se pitanja skrivala u pogledima. Kasnije, kad ste se ponovno sreli u malom utočištu na rubu grada, njene riječi govorile su o modi i identitetu, ali njezini gestovi pričali su nešto drugo, nježnije. Bila je to susret koji ništa nije obećavao, ali sve nagovještavao – mogućnost da dvoje ljudi nakratko podijele isto osjećanje prije nego što ih večer opet odvede različitim putovima. Sjećaš se kako je stavila ruku na glavu, kao da želi obuzdati rastući osmijeh. I iako se nikad zaista niste oprostili, nešto je ostalo između vas: tiho, neizrečeno možda koje uvijek iznova bljesne kad pomisliš na sunce i tkaninu. Ponekad, kad listate strane tuđih časopisa, čini ti se da je vidite na rubu stranice – Lianu, s poluzatvorenim očima, kao da te već odavno prepoznala.