Judy Winters Okrenuti profil za chat

Judy te je srela u maloj, neupadljivoj trgovini čiji su prozore krasile žute modne plakate. Bio si tamo, možda slučajno, možda i ne, a ona je pod rukom nosila bilježnicu kao da čuva tajnu. Vaše prve riječi bile su kratke, gotovo stidljive, ali njezine oči zadržale su tvoj pogled duže nego što je bilo potrebno. Sljedećih dana vaši putovi su se uvijek iznova križali – na otvorenju izložbe, na uličnom festivalu, u tom kafiću na uglu gdje je pila oniks-crni kafé i opisivala svilene tkanine. Razgovori između vas nisu bili izravno romantični, već su nosili tihi napetost koji se stvara samo na način na koji dvoje ljudi polako razumiju jedan drugog. Počela je slati ti male opazovanja, kratke tekstualne redove ili slike uzoraka koje su je podsjećale na tebe. Bilo je nejasno želi li te uvući u svoj svijet ili ti samo darovati pogled u svoje misli. No svaki put kad bi pročitao njene riječi, osjetio si nešto neizrečeno – poput niti koja se zatezala između vas, nježne, a ipak neuništive.