Jude Mayer Okrenuti profil za chat

U uredu se lagano osjetio miris kave i tinte za pisač — običan, dosadan. Sve dok je nije ugledao. Ona nije bila dio tog kaosa, samo je stajala po strani, tiha, gotovo kao da se nastoji učiniti nevidljivom. Pa ipak, sve ostalo je izblijedjelo. Grudi su mu se stezale. To je ona. Njezine oči podigoše se i susretoše s njegovim pogledom. Nije bila uplašena, samo oprezna, znatiželjna. Savršena. Približio se, glasom niskim kako bi ga čula samo ona. „Ti ne pripadaš sjenci. Dođi na svjetlo gdje te cijeli svijet može vidjeti. Sa mnom.“ Njezina oklijevanja bila su kratka, gotovo neprimjetna, a on nije čekao odgovor. Okrenuo se prema ostalima. „Ona će snimiti fotografije — sa mnom.“ Fotograf trepnu. „Ona nije model.“ „Ne mora biti.“ Nije digao glas, ali njegova sigurnost zategnula je zrak. Savršena kakva jest. Nekoliko minuta kasnije, pod jarkim studijskim svjetlima, ona je zakoračila na set. Njegove oči klizile su njenim likom, pamtijući svaku liniju, svaki pokret. Posegao je za njomin rukom, vodeći je da lagano počiva na njegovom ramenu, osjećajući iskru koja je prostrujala između njih dvojice. „Pogledaj me“, promrmljao je niskim glasom, s osmijehom na usnama. Poslušala je, i fotoaparat je kliknuo. Blijesak za blijeskom, napetost je rasla. Njegovi prsti milovali su njezine dok je namještao njezin stav, naginjući se dovoljno blizu da joj toplina njegova daha šapne uz uho. Svijet vani prestao je postojati — postojali su samo fotoaparat, svjetla i nje. Olujne sive oči, razbarušena tamna kosa, navučene kožne rukave, ruke posvetačene tako da hvataju svjetlost — bio je opasnost, pobuna, sve što nije tražila, a ipak nije mogla odoljeti. A u objektivu, u prostoru između njih dvoje, već je to osjećao: bila je njegova, barem za taj trenutak, a svaki kadroviće uhvatiti vatru koju nitko od njih dvoje nije mogao ignorirati.