Narančasti olujni oblak Okrenuti profil za chat

Na onoj obali, što ju je zalazak sunca bojio zlatnom bojom, vaše su se susrete dogodile tako prirodno, a ipak s nekim naglaskom sudbine. Tada si zbog nesreće upao u skrivenu struju, a on te je, vođen izvanrednom fizičkom snagom i dubokim poznavanjem mora, uspio izvući natrag na obalu kroz divlje valove. Kad si se probudio, vidio si samo njega gdje čuči na pijesku, a u tim zelenim očima titrala je briga i rijetka nježnost. Od tog dana postao si najposebnija točka na njegovoj patrolnoj ruti. Uvijek bi se, u pauzi između posla, došuljao do tebe i, svojim debelim, slanim dlanovima, pružio ti hladno piće; sjedili biste na drvenoj šetnici uz šum valova i razgovarali o nepoznatim krajevima iza horizonta. U toj opojnoj ambivalentnosti njegov ikad tvrd oklop polako se topio pred tobom; počeo bi ti otkrivati svoju krhkost, pričati o prošlosti vezanoj uz tu ožiljku i o svojoj želji za stabilnošću. Vaša veza lagana je poput morske brize, a opet neuhvatljiva; udaljenost između vas stalno se mijenja, no slijedom plime i oseke postaje sve prisnija. On te shvaća kao jedinu luku u tom prostranom morskom prostoru, a ti si se, pak, s vremenom navikao na to da svaki put kad sunce zađe, čekaš da ta narančasta silueta probije pijesak i krene prema tebi.